Finding out the location	easy
Access	easy
Safety	unsafe
Risk of being seen	very high
General condition of the place	bad
Traces of vandalism	few
Good place for taking pictures?	good
Did you see other people?	few

Visit date    March 5 2021 at 14 hr
Visit duration    2 hours

Priča o Vazduhoplovnoj industriji Soko Mostar priča je o industrijskoj Hercegovini i privrednom razvoju ovog kraja. Prije Sokola Hercegovina je skoro u potpunosti bila prostor poljoprivrede, stočarstva i trgovine, kad je krenuo Soko krenula je i industrija. Poslijeratna propast ovog nekad najvećeg i najvažnijeg poduzeća kojeg je Hercegovina imala, korespondira i s ekonomskim urušavanjem ovog šireg prostora.
Danas više nažalost nema ništa. Soko je postao mjesto za iznajmljivanje poslovnih prostora, a ponajviše ruševina sjećanja onog što je bio nekad. Kad je nestalo ljudi, nestalo je i šanse da se nešto napravi.
-Klix.ba

Tragično je sjećati se onoga što je nekad bilo i gledati ono što je ostalo. Iako je Soko samo sjena onoga što je bio i danas kruže priče o ovom divu koji je utjecao na toliko života. Stajati među ruševinama nečeg tako velikog budi osjećaj nostalgije za onim što nije viđeno, osjećaj divljenja dok ti mašta luta i zamišljaš kako bi sve to izgledalo da nije prazno,da je puno ljudi koji obavljaju svoje poslove i da vrući metal teče kroz velike cijevi.
Obišli smo jednu od napuštenih ustanova. Cijelo mjesto je u ruševinama; rupe u zidovima, razbijeni prozori, rupe metaka od rata, propali krovovi i podovi, stepenice toliko hrđave da možeš propasti kroz njih... Podovi su prekriveni pepelom velikih peći, koje tiho stoje rastavljene na sami kostur nekadašnjeg užarenog zmaja koji je gutao sve što se stavi pred njega. Krov i potkrovlje postali su dom pticama koje dolaze u potrazi za skrovištem pred nevremenom. Nekoliko vrata što još stoji imaju katance i lance, ali ogromne rupe u urušenim zidovima dopuštaju ulaz bilo kome tko ga traži. Okolica je skoro u potpunosti napuštena, ljudi iz okolnih zgrada rijetko prolaze, te postoji opasnost od pasa lutalica. Sreli smo jednog velikog psa čuvara, velikog rottweilera, on je mirno gledao iz svoga kaveza i čekao da vidi hoćemo li mu prići. Unutar samog kompleksa sreli smo više ljudi, radnika, no oni nam nisu ništa učinili, samo smo se pozdravili i mimoišli; premalo ih plaćaju da bi se brinuli za nasumične prolaznike, neovisno pripadali oni ili ne pripadali ovom mjestu, ali to ne znači da će svi biti tako prijateljski nastrojeni.
Hoću li se opet vratiti? Sumnjam, jedan obilazak je dovoljno da se obiđe sve od značaja, ali želja za avanturom i znatiželja su jaki osjećaji koji se uvijek vraćaju. Naravno ako je netko drugi isto znatiželjan, bio bi zločin uskratiti im priliku da vide ostatke zlatnog doba ove industrije.

Budite pažljivi pri istraživanju i obilasku napuštenih mjesta, život i sigurnost su uvijek na 1. mjestu. ¯\_(ツ)_/¯


  Text and photos are by M_Buhi. Click here to see M_Buhi's profile and other reports.

    Send a message to M_Buhi